‘Suviše je zbilje između zemlje i neba’

reci

kuda ćemo?

koji je to Put kojim ćemo poći

bježali kad budemo

od Svjedočenja

dana dva, i jedne noći ?

priznajem, zaključah u kofer, onu mrvu ponosa

dok tražih odgovora u očima kosmosa

međ’ prstima neutješno lutala je kosa

ljubih drhteć’.. na prstima stojeć’ ..  i bosa

….  ….

nekim leptirima

vjetrovi polome krila

i nama su

ja otišla..  kao da nikada nisam ni bila

sunce u krošnji

mjesec na obali..

ti prošetaj radostan, svijet je mali

u pijesku ostavi stopala golih tragove

i prst na usne stavi, da vrisnuo  ne bi

kad nađes i rukama zagrliš prazninu

more slano odnijelo je, male vragove

što

ljubeći se otrovali .. srca svoja pokopali

u tišinu.

.