Njega je trebalo voljeti.. Po cijenu tragične patnje, suza i katastrofa.
Lahko ga je prepoznati, jer, njegovo ime imala je ona potrebna oštrina, koja je srce u srž probola, i u njemu klicu ljubavi zasadila.
Kazao je: – pa bona, živi samo ono što se razvija i mene tako nezadrživo tjera, ta unutarnja ljepota, da ti razotkrijem i pred noge prostrem, tepih mehki, mojih najdubljih osjećaja.
Šutila sam.
Šta sam i mogla reći mu, kad put srca, zapravo put je u srce, i izvor svjetlosti i života.
A znam, o tako dobro znam, da je jedini, koji tako nježno svojim mehkim dlanovima, cijeli jedan univerzum u ljubav sažima.
Kažiprstom svojim, na jezgro ljubavi pokazuje, dok me nesebično grli rukama,
Duša njegova, ta blaga i plemenita Dubina.
.
okno
Lijepo Ajnice… ta tiha rijeka koju ispisujes stihovima.I kad su stihovi ‘bezazlene lazi” (E.K) neka ih.Bolje i nada nego strah od nebivanja.
(“Vidi,treba dopuniti Mesu Selimovica,veliki pisac je trebao reci: “Bol za voljenom djevojkom je kao udarac u lakat!Kad god se voljena djevojka vidi,bol se vrati i sve bolije biva E.K)
ajni_
Hvala Halide
da, možda bi to bila neloša dopuna kod Meše.. ko bi ga sada znao..
al eto, šta hudi čovjek da radi, kada je ta Ljubav svemu kriva, .. ostavlja tragove rubovima Duše iz kojih klijaju i niču predivni mirisni Jorgovani..
hvala ti za komentar.. nadam se da si Dobro, gdje god da jesi ! 😊