ne čujem te
od buke, ove groznice
što mi huda pogled magli za stopalima tvojim
saučešniče tihi
rose po vreloj koži
ko ti to dade pravo, da primakneš se, i prozoveš mojim
ti
što harfove zlatne za svijet stariji i potpuniji od našega, slažeš
kome reći, kome kanata otvoriti
da u mrežu istu uhvaćeni smo mi, dok bježimo slijepi
priđi usnama želji mojoj, prihvatit ću sve što kažeš
jer
sjećam se, bijele čipke u kojoj bijasmo zreli i lijepi
zbog one vatre
što podere noktima, proždre i spali
sve
i Znajuće.. i one nevine, što još nisu znali
da i Led procvjetati može
ispod .. kože..
.
okno
Pokusaj avaza i pisma dubine koji se ne odrice ni drugih dimenzija
Pokusaj avaza i pismenosti dubine koji se ne odrice ni drugih dimenzija
O igri sjena i sumu odlijevanja koje sam prije,danasa a vjerovatno cu i sutra tabiriti i stihom se oglasavati ako Sabah dozvoli,objasnjavao ljudski dojam i njegovu interpretaciju pomocu razuma i spoznajnih pojmova …ovakovog oblika cina i svakakvog pricinjavanja.
Neporecivo je kod pjesnika sljedece:
-sjenama su vjerni ili nevjerni koliko i Pocelu.Vjeruju sjeni zanemarujuci sta ih stvara.Ne vjeruju sta vide iako je vid nepogrjesiv.Nadom nejerovanje lijece dok vjeruju kako im je ljubav omogucila.Ljube tu igru sjena jer je izvan materije a ne mogu ni bez materije jer bi izgubili ono sto kazuju a kazuju :igra sjena i sum odlijevanja
U toj igri se veoma lahko gubi smisao zbog cega je poeta a jos lakse se egu daju krila ljubeci sbe kao i
okno
…kao i Sejtan svoj STATUS
Pozdrav Ajnici
ajni_
Pa jest tako, jer, čovjek je dvoje: tijelo i duša.
Čas se klanja jednom čas drugom 😊
A Šejtan ga mrki nikada ne napušta, doli samo vreba pogodan momenat ..
Hvala Halid, za vrlo preciznu i opširnu opservaciju , teksta , koji poželje da izađe iz Mraka i bude objelodanjen .. 😊
okno
Ih…Ti bi mene Ajno -duso sa zahvalnoscu imala kad bi te i sa tim “Mrakom” pokrivao.Mrak je preduslov svjetlosti dok je ljudska Mraka preduslov za “rostiljanje’ covjeka …jel’ tako?
Nampadne li Tebi sta slicno ovim rijecima sto cu ostaviti na tvom rafu kako slijedi:
-“>>Sudbina je Ajni i Ademu odredila mnogo lijepih rijeci, zivot je kasnije pobrisao i same rijeci i ljepotu koja je u njima prebivala:<< zavrsen citat.
Eto…da osluhnes moj uzdah nakon ovog bola od trna na srcu sa suzama bi me okupala a sam bi kao dijete polegao posteljom zivota koja sudbinu mijenja.
ajni_
ihhh, život pobriše sve , pa i nas same.. kao kad pustinjski Vjetar puhne, preko pustinjske dine i sve pobriše i izmijeni izgled.
džaba je nad tim tugovat, to nam je predodređeno dok bijasmo još u stomaku majke.
a riječi, pa da, riječi mogu da budu i trnje , a mogu da budu i cvijeće, nebo.. do nas je koje ćemo koristiti, pa jal da nas probadaju ili da nam mirišu
😊