a ja, ja sužanj sam ti hudi.

U tebi živi sve ono što volim.
One mračne sile što spajaju potajno Sjene sa Dušama.
-Gdje je početak svega ? – upitat ćeš.
Gdje su čudne padajuće ptice što mrtve na ružine pupoljke padaju, nanoseći im bol ?
– Neznam,- reći ću ti, i kroz poluotvorene trepavice milovati tvoju nježnu kožu poput svilenog behara bademova.

Teški sladunjavi miris donijet će još više žeđi za Morem sjevernim.

Reci: – tražimo li mi ugašena svjetla, da bi oči sklopile se, uz nečiji netaknuti san ?
– Ne znam- reći ćeš. – Volim te, iako nas dijele tisuće vozova predugačkih. Tisuće milja karanfila, u redove zasađenih. Volim te, jer korijen nam je ista zemlja, ista, iskaznica duše.
ajni_
'Ima ljudi koji postanu veći od profesije kojom se bave. Postanu princip. Postanu kriterijum.' 🎈 .

Komentariši